Mizoginija ne poznaje klasu: Medijsko izvještavanje o Kejt Midlton

Dubravka Ugrešić u svom britkom tekstu Žene Europe iz novembra 2015. kroz razne, mahom lične primjere piše o tome šta povezuje sve žene, bez obzira na njihova porijekla, politička stajališta, zanimanja. Na jednom mjestu poentira: „Mizoginija je u malim balkanskim zemljama standardan oblik ponašanja.

Mizoginija je toliko normalna, tako duboka, toliko prisutna i toliko očigledna da je nitko – čak ni njezini širitelji, čak ni njezine žrtve – ne zamjećuje. Pritom treba reći da mizoginija zaista ne poznaje geografiju, klase, rase, etnicitete i političke orijentacije. Njezina je meta jednostavna i precizna: žene.“

Koliko je tačno da mizoginija prodire doslovno kroz sva naša slaba mjesta ali i privilegije slikovito pokazuje čak i kratki pregled medijskog izvještavanja o bolesti britanske princeze, buduće kraljice Kate Middleton. Uzorak tekstova za analizu je prikupljan jednostavnim ukucavanjem imena Kate Middleton u pretraživač. Iako su svi bh. mainstream mediji (Oslobođenje, Avaz, N1, Radiosarajevo, Klix i drugi) prenosili vijesti, ovdje se ne bavimo analizom na koji način je jedan medij izvještavao i kojim temama se najviše bavio. Cilj je dati kratki pregled i dokaz za ideju da mizoginija pogađa sve žene, bez obzira na njihove najrazličitije karakteristike i posebno bez obzira na klasu. Posljedice koje mizoginija i seksizam izazivaju kod žena itekako zavise od klase i drugih njihovih karakteristika, ali to takođe nije tema ovog teksta.

Mizoginija se, posebno upakovana u seksizam, često doživljava kao šala, duhovitost, bezazlena opaska. Mizoginija – ukoliko nije banalni vic o ženama na osnovu boje kose, šala na račun uspješnih ili razvedenih žena, prigovor na fizički izgled starijih žena – je suptilna, sveprožimajuća, često jedva vidljiva praksa komentara, opservacija i primjedbi koji su jednostavno nepotrebni, diraju u dostojanstvo žene i ne doprinose ničemu osim proizvodnji nove mizoginije. Ko želi da se podsjeti na neke od slučajeva mizoginije i seksizma i reakcija javnosti na njih u Bosni i Hercegovini, preporučujemo publikaciju Mizoginija u BiH: Analiza određenih slučajeva mizoginije i seksizma i reakcija javnosti na njih u periodu od 2013. do 2018. godine, autora Dejana Lučke, Dragana Todorovića i autorice Nataše Lemajić.

U slučaju koji ćemo ovdje kratko analizirati, posebno je zanimljiva dimenzija odsustva empatije, pa i moralnosti, jer se čitava mizogina narativna mašinerija gradi oko činjenice da je žena bolesna, da ima rak.

Kada se o ženama piše i razmišlja kao jedinstvenoj kategoriji, kada se predstavljaju kao jedinstveni agens, služimo se idejom koju je teoretičarka Gayatri C. Spivak nazvala „strateški esencijalizam“. Iako ovako shvaćen identitet „žene“ podrazumijeva neku „esenciju“ koja obično ne uvažava mnogobrojne razlike koje su prisutne među ženama, postoje situacije kada moramo insistirati na ovakvom identitetu da bismo neku pojavu sagledale jasno i bez zavaravanja. U slučaju mizoginije, pozivanje na identitet „žena“ je nužno. Iako je bolest, i to karcinom, povod za pisanje, ovaj tekst nije o empatiji, niti je o pitanjima sistema zdravstvene zaštite. Nije ni o tome kako mizoginija utiče na mentalno zdravlje žena. Tekst je o nezaustavljivoj mizoginiji.

Empatija

Dok u našoj zemlji mjesecima svakodnevno od karcinoma umiru žene i muškarci jer u kliničkim centrima u Federaciji nedostaju određeni lijekovi, među kojima i pet vrsta citostatika zbog čega onkološki pacijenti i pacijentice ne mogu kontinuirano da primaju svoju terapiju, nije jednostavno pronaći u sebi empatiju za bolesne u kraljevskoj porodici u Velikoj Britaniji. Dok lijek koji onkološki pacijenti i pacijentice uzimaju sedmično košta 540 konvertibilnih maraka, a samo jedan ciklus terapije za onkološke pacijentice, u zavisnosti od vrste potrebnog citostatika, košta od 740 do 12.000 konvertibilnih maraka, a ovakav ciklus se mora ponavljati šest, osam ili više puta na svakih 21-25 dana, nije lako saosjećati sa kraljem i princezom, koji se nakon dijagnoze ne moraju suočavati sa činjenicom da se ne mogu liječiti.

U januaru 2024. je objavljeno da je Kate Middleton imala operaciju u predjelu abdomena, a krajem marta je sama rekla u videu da ima rak i da prima terapiju, uključujući i hemoterapiju. I to je jedino šta se sa sigurnošću zna. Ipak, za sve ovo vrijeme od kad je bolest dospjela u javni prostor, na osnovu neprovjerenih informacija, po Evropi, kod nas i u regiji portali objavljuju tekstove čiji su sadržaj pretpostavke, slobodne interpretacije činjenica, mizoginija i seksizam. Dodatnu dimenziju svemu daje činjenica da kralj Engleske, kralj Charles, takođe ima rak i liječi se, ali nije tema teorija i nagađanja portala – makar ne onih po kojima se manipuliše fotografijama Kate Middleton, piše da je možda u komi i da joj je brak ugrožen, jer joj muž ima ljubavnicu. Iako ne iznenađuje praksa da portali ne poštuju privatnost žene, posebno ako je poznata, ipak iznenađuje toliko nepoštovanje prava na privatnost u situaciji teške bolesti.

Clickbait

Ne može znatiželja čitateljstva da bude ispred moralnosti profesije. Ne može ni clickbait. Ali jeste. To potvrđuje i naslov na portalu Novi.ba “Kažu da princeza izgleda kao kostur: Procurili detalji o lošem stanju Kate Middleton”, koji prati tekst, u kojem na osnovu činjenice da žena prima hemoterapiju ide niz mizoginih klasika, a svaki je praćen slikama Kate od ranije, te izostaje fotografija na kojoj je „bez kose i kao kostur“ što je naslov insinuirao. Informacije u tekstu su pretpostavke, a izvori na koje se poziva su „neki mediji“, „strani mediji“, „pojedini mediji“ sa nivoom pouzdanosti „vjerovatno“ i „priča se“.

„Kate je ranije bila vrlo mršava, a zbog kemoterapije sad vjerojatno izgleda kao kostur. Kosa je bila njezina kruna, ali priča se da joj ispada u pramenovima i da bi mogla ostati potpuno bez kose.“

Osim fizičkog izgleda, „priča se“ i o njenom reproduktivnom stanju i odnosima u braku: „Priča se kako bi odlasci na liječenje mogli izazvati ‘ranu menopauzu’, što bi moglo biti vrlo traumatično jer Kate, iako ima troje djece, nije nikad odbacivala mogućnost da ponovno postane majka. S druge strane, William je bio protiv toga.“

Uzalud se iz Buckinghamske palate mole mediji da poštuju privatnost, zdravstveno stanje i potrebni oporavak princeze Kate. Mediji ga poštuju kada je kralj u pitanju i to nije upitno.

Ne zaobilaze se i njene poslovne obaveze, pa se i o tome piše na više portala u regiji, i kod nas, ali opet po principu „izvor blizak kraljevskoj porodici“ i „pojedini izvori tvrde“.

„Jedan od izvora je rekao da je princeza dovoljna snažna da bude angažirana u odgoju djece.“, ali „Možda se više nikada neće vratiti u ulozi u kojoj su je ljudi prije vidjeli.“

Isti sadržaj se čita i u tekstu na Radiosarajevu “Šok u porodici: Kate Middleton se nikad neće vratiti kraljevskoj ulozi po kojoj je pamtimo?”. Osim ključne riječi za naslov „šok“, ovdje je na snazi očito univerzalni narativ baziran na partijarhalnom različitom vrednovanju uloga žene – manje joj je primjerena uloga u sferi javnog života, za razliku od one u sferi privatnog života. Jednostavno “žena, majka” – buduća kraljica.

To što je Middleton bolesna predstavlja veliki teret za njenog muža, pa se u tekstu na Radiosarajevu “Kada će svijet opet moći vidjeti Kate Middleton u javnosti? Nove vijesti zabrinule fanove princeze” govori da je on pod velikim stresom. U tekstu nepoznati izvori kažu: “William se osjeća vrlo odgovornim i nastoji održati stabilnost monarhije. Trudi se uliti povjerenje i javnosti dati do znanja da će što god se dogodilo sve biti u redu. To je ogromna odgovornost”.

Jedan od tekstova koji su objavili brojni portali je i onaj naslova Novi portret Kate Middleton osvanuo na stranici magazina: Fanovi zgroženi, u kojem se citiraju maliciozni komentari zgroženih fanova na naslovnicu Magazina Tatler koji je objavio portret princeze u svrhu odavanja počasti njezinoj hrabrosti. Od ovog je besmisleniji samo tekst naslova na Radiosarajevu Dok Kate Middleton ima velike probleme u životu, njena sestra uživa u životu sa svojim suprugom u kojem saznajemo kako njena sestra uživa, koliko to sve košta i vidimo slike tog uživanja sa Instagrama.

Seksizam koji boli

Uz provjerenu metodu plasiranja senzacionalističkih naslova, način na koji su se mainstream mediji u BiH uključili u širenje seksizma i brutalno mizoginog govora i način na koji učestvuju u proizvodnji narativa o bolesnoj ženi, pa makar bila i princeza – buduća kraljica, može se sažeti na stavove:

• ima rak – ne može da ima još djece;
• ima rak – brak joj je ugrožen, muž možda ima ljubavnicu;
• ima rak – opada joj kosa i izgleda kao kostur, i valjda više nije lijepa;
• ima rak – svima je bolje nego njoj;
• ima rak – ne radi i na teretu je jer ne radi, pa muž preuzima obaveze;
• ima rak – nema prava na svoju privatnost, na svoje zdravstveno stanje;
• ima rak – generalno je inferiorna i svedena na bolest.

Primjer samo jednog senzacionalističkog naslova na Radiosarajevo je “Princ William šokirao Kate Middleton svojim ponašanjem: Pokazao joj stranu koju nije poznavala” kojim se insinuira neka negativna strana njenog supruga koja ju je „šokirala“, dok se u tekstu saznaje da je William nježan, pažljiv i zna sa djecom, što je sve u domenu očekivanog, da ne napišemo normalnog.

Clickbait naslov “Kate Middleton krenula stopama princeze Diane? Ovu stvar su obje radile” aludira na loš završetak života, a prati ga tekst pun činjenica koje su povezane teorijom zavjere koji nemaju drugu svrhu nego da izazovu lošu slutnju i praznovjerje.

Tekstovima o Kate nema kraja i u svakom se može pronaći nešto što zgrozi ili ostavi neki drugi neprijatan utisak na prosječnu čitateljicu/čitatelja.

Da je mizoginija zaista univerzalna pojava čita se u opsežnom tekstu objavljenom u Vogueu pod naslovom “Iskrena molba princeze od Walesa za privatnost treba da nas natjera da se suočimo s neugodnom istinom” koji ističe činjenicu da objektivizacija ženskih kraljevskih tijela nije ništa novo, ali da je Kate izazvala bijes, jer jednostavno nije željela javno objaviti sve informacije u vezi sa njenim zdravstvenim stanjem, što je apsolutno njeno pravo, kao i pravo svake osobe, i da je u tom medijskom vakuumu nastalo mnogo teorija zavjere.

Mainstream mediji imaju profesionalnu obavezu da ne učestvuju u širenju sadržaja koji sadrže mizoginiju, seksizam, stereotipe, neprovjerene informacije. Pored ove profesionalne, tužno je da se mora podsjećati da imaju moralnu obavezu da na ovaj način ne pišu o ženama koje se bore sa teškim bolestima, bez obzira kojoj klasi pripadaju. To što „bolest ne bira“ nije opravdanje da mediji ne biraju koje sadržaje će objavljivati na svojim portalima.

Izvor: Media.ba