Kada doktorica postane pacijent: Ispovijest hrabre žene oboljele od raka
Životno putovanje je, zaista, uvijek puno iznenađenja, lijepih i manje lijepih. Ono koje doktorka Nang N. Tran-Dejvis očekivala, sačekalo ju je tik prije njen 50. rođendan.
Na dan kada joj je saopštena dijagnoza kolorektalnog raka četvrtog stadijuma ona je postala pacijent i sada je svu svoju snagu morala da preusmeri na sopstevo ozdravljenje.
– Najvažnija stvar u tome je što sam ja porodični ljekar. Trebalo je da znam bolje jer sam praktično svaki dan u poslednjih 20 godina provela pregledavajući pacijente, jureći laboratorijske nalaze, istražujući sitne probleme, sprečavajući i lečeći bolesti pacijenata – počinje doktorka u svojoj ispovijesti i nastavlja:
– Znala sam sve „crvene zastavice“ za kolorektalni rak koje indikuju posjetu ljekaru: promene u radu crijeva i krvarenje. Ali pošto sam malo putovala prethodnih šest mjeseci, pripisala sam promjene putovanjima i hemoroidima i, u suštini, minimizirala sve brige, čak i kada simptomi nisu nestali.
Mislila je da je nepobjediva zbog činjenice da je godinama vegeterijanac, da ne konzumira alkohol niti cigarete.
– Vidjevši da je moja mama sa 88 godina još uvek jaka, a ja nisam u godinama da uopšte počnem sa skriningom, dodatno sam ignorisala šta je moje tijelo pokušavalo da mi kaže.
Kaže da nije imala vremena da bude bolesna ili čak da osluškuje potrebe svog tijela, balansirajući između posla i brige o porodici.
– Bila sam primorana da odem u hitnu pomoć kada je moje ijtelo konačno vrisnulo na mene jer je rak izazivao blokadu crijeva. Bila sam slomljena, naravno, kada su hitna kolonoskopija i dalja snimanja potvrdili da se radi o kolorektalnom raku četvrtog stadijuma koji se proširio na jetru.
Sve se dešava s razlogom
Doktorka kaže da je bila u emotivnom rasulu, mračnom mjestu beznađa i konfuzije. Uvek je vjerovala u univerzum i da se sve dešava sa razlogom.
– U početku sam zapravo nerado otkrivala svoje zdravstvene probleme svojim pacijentima, jer je to bila moja lična bitka. Međutim, shvatila sam da su neki pacijenti i prijatelji željeli da dopru do mene, ali su smatrali da ne mogu jer su čuli za moju bolest iz druge ruke. Tada sam odlučila koliko je važno otvoriti vrata za dijalog i podeliti ovo putovanje putem Fejsbuk objava, sa svim svojim pacijentima i prijateljima. Podizanje svesti o kolorektalnom karcinomu, posebno kod mlađih odraslih, takođe je kritično jer se ovaj rak može izlečiti u ranim fazama – piše doktorka.
Odjednom, ona je bila pacijent, a njeni pacijenti postali su njeni „ljekari“.
– Bila sam potresena i dirnuta do suza zbog izliva podrške. Kažu mi da se odmorim. Moje je vrijeme da se izliječim. Kažu mi da sam bila tu za njih svih ovih godina, na rođenju njihovih beba, brinula o njihovoj djeci i bila uz njihove starije roditelje, da sam se dobro brinula o njima kada sam im bila najpotrebnija, a sada je bio njihov red da se pobrinu za mene.
Pacijenti su joj spremali obroke, učili je pletenju, dali joj ćebad, pidžame i marame za glavu. Nudili joj vožnju na hemioterapije i molili se u crkvi za njeno ozdravljenje.
– Prosto sam nevjerovatno ponižena i zadivljena brojem nevjerovatnih ljekara, zvaničnih i nezvaničnih, koji se sada brinu o meni. Podsećaju me da sam oduvijek bila borac. Nisam znala kada sam bila vijetnamska izbjeglica u osnovnoj školi i sanjala da jednog dana budem doktorka da ću ja biti ta kojoj je potrebna njega. Moji pacijenti-doktori me podsejćaju da sam oduvijek bila borac – za druge ljude, ali takođe je u redu da se borim za sebe. Mlada pacijentkiinja mi je poklonila ogrlicu sa privezkom Wonder Woman samo da me podsjeti na ovo. Zbog mojih pacijenata, uspjela sam da prođem kroz operaciju i sada podnosim hemioterapiju bolje nego što se očekivalo. Moji pacijenti mi daju nadu. Blagoslovena sam i zahvalna što sam bila, i biću godinama koje dolaze, njihov porodični ljekar. Zajedno ćemo prebroditi ovo zbog ovog veličanstvenog odnosa pacijent-doktor – zaključuje doktorka za „CBC“.
Izvor: CBC