21.11.2024
Zdravlje

Sve o masturbaciji kod djece i kako roditelji trebaju postupiti

O masturbaciji kod djece ne priča se često, a djeca istražujući svoje tijelo nerijetko posežu ka pružanju takve vrste zadovoljstva. Roditelji, mozda i nesvjesno, braneći im taj čin stvaraju traume pa se i u današnje vrijeme rijetko čuje da o tome javno govore.

Upravo iz tih razloga o ovoj važnoj temi razgovarali smo psihologom Helenom Zakaljuk, koja kaže da je prirodno da djeca od rođenja upoznaju i istražuju svoje tijelo.

„Takvo ponašanje je normalan dio psihosocijalnog razvoja, ali djeca to nestavljaju u kontekst seksualnosti na način na koji to čini odrasla osoba. Takav okvir seksualnosti formira se kod djece u adolescenciji, a za predškolsku djecu taj njihov čin dodirivanja, nadraživanja genitalija, obično ima funkciju pružanja prijatnosti i opuštanja“, kazala je Zakaljuk.

Pored toga, dodaje, takvo ponašanje može biti zgodan ventil za ublažavanje nekih neprijatnih osjećanja.

„To može biti jednostavna borba sa dosadom, ali i način nošenja sa različitim stresnim situacijama, sa doživljajem usamljenosti, anksioznosti i slično“, pojašnjava sagovornica.

Kako možemo prepoznati takvo ponašanje?

Zakaljuk pojašnjava da je najočiglednije kada djete rukama dodiruje genitalije, ali obično masturbacija kod djece ima oblik trljanja od neku površinu, od rub stolice, stola, od igračke, od jastuke, stiskanje nogu…

“Roditelji se obično jako uznemire kada to primijete i shvate da njihovo djete zapravo masturbira. Generalno, dječaci malo ranije otkriju taj dio svog tijela, već oko šestog mjeseca, a djevojčice taj dio tijela otkrivaju oko desetog, jedanaestog mjeseca. Važno je da mi kao roditelji razumijemo, odnosno da razmislimo o tome šta takvo ponašanje za naše djete predstavlja“, savjetuje sagovornica.

U suštini, kako kaže, Zakaljuk postoje samo dva odgovora na to pitanje.

„Prvi odgovor je da je djete otkrilo da je ta aktivnost izuzetno prijatna jer sva naša ponašanja su nama iznutra savršeno logična. Tako i djete razmišlja, ovo ponašanje čini da se ja osjećam lijepo. To znači da trebam da nastavim to da radim. Mala djeca funkcionišu po principu prijatnosti, to je razvojno normalno. I to zapravo znači da slušaju sopstvena osjećanja i doživljaje u tijelu i oni su im smjernica, putokaz za neko ponašanje. Dakle, mala djeca vole kada jedu čokoladu ili kada povade sve igračke i razbacaju ih svuda po sobi. I pošto se osjećaju lijepo u tijelu, taj osjećaj im govori, aha, ovo je uživanje i ovo trebam da radim i to je dobro za mene. Sa druge strane, ne volim da jedem špinat ili mi se ne sviđa da kupim razbacane igračke i to sigurno nije dobro za mene i treba da se borim svim silama protiv toga jer se ja osjećam neprijatno“, dočarava naša sagovornica.

To znači da mala djeca funkcionišu po principu prijatnosti, kaže Zakaljuk i dodaje da kada otkrijemo da djete masturbira jer uživa u osjećanju prijatnosti, mi kao roditelji imamo zadatak da ga naučimo na koji način takvo prirodno ponašanje postaje socijalno prihvatljivo.

Kako roditelj da postupi?

„Naš zadatak je da kažemo djetetu: Znam, to je vrlo lijep osjećaj, ali to radiš kada si sam. Sam u sobi, sam u prostoriji. To ne radimo pred drugim ljudima. Takvo je pravilo“, savjetuje Zakaljuk.

„Djeca onda jednostavno sve to usmjere na svoje biće, da su oni pogrešni, da nešto nije u redu sa njima, da rade nešto što je neoprostivo. Sa druge strane, jeste potrebno da ih naučimo da je to privatan čin“, objašnjava Zakaljuk.

Dodaje da je dodirivanje svojih genitalija privatan čin i samo oni smiju da dodiruju taj dio tijela i djeci treba objasniti da ne uključuju druge ljude: ni odrasle, ni djecu.

„Čak možemo da kažemo da su jedine osobe koje smiju da dodirnu taj predio njihovih genitalija roditelji i osobe koje se brinu o djeci u smislu održavanja higijene. Dakle, kod brisanja u toaletu, kod kupanja i eventualno doktor ako bi došlo do neke medicinske intervencije. Ali je važno da im kažemo da su takvi dodiri zapravo drugačiji. Da oni nemaju veze sa tjelesnim senzacijama koje dijete osjeća tokom masturbacije“, objašnjava sagovornica i dodaje da uz to što želimo da djete nauči kada se masturbira, djete treba da nauči da je masturbacija prirodna.

Zakaljuk kaže da sa ovim informacijama (ko još smije i na koji način uopšte da dodirne taj njihov dio tijela) mi zapravo otvaramo temu ličnih i tjelesnih granica i samozaštite, a tu temu ćemo kao roditelji sa godinama budućim još da proširujemo.

Kada je masturbacija skretanje pažnje sa problema?

Prethodno smo rekli da postije dva odgovora na pitanje o masturbaciji djece. Prvi, koji smo objasnili – otkriće osjećaja zadovoljstva i drugi – skretanje pažnje sa određenih problema.

„Pored pružanja zadovoljstva djeca znaju koristi masturbaciju kao ventil, kao način da se nosi sa nakupljenim neprijatnim osjećanjima. Često je u takvim situacijama dovoljno da provedemo više vremena sa djetetom, da to primjetimo i prosto počnemo da provodimo više vremena sa djetetom u aktivnostima koje su njegov izbor uživanja“, kazala je Zakaljuk.

Šta kada dijete radije bira da masturbira u odnosu na druge aktivnosti koje inače voli ili kada od intenziteta masturbacije dolazi u opasnost od fizičke povrede?

U takvim situacijama, kaže, neophodno je da se djetetu i roditeljima pomogne da nauče prepoznavati osjećanja, da nauče na neki način da ih regulišu.

„Potrebno je da roditelji prepoznaju potrebe djeteta i da nauče kako da adekvatno i pravovremeno odgovore na djetetove potrebe. Priča o potrebama je posebna tema, svi mi se rađamo sa osnovnim, bazičnim potrebama. Potreba za zaštitom, potreba za nezavisnim djelovanjem i slobodnim ispoljavanjem mišljenja, osjećanja i potreba za spontanošću i igrom. Postoji još puno potreba, ali roditelji nekada zapravo ne pruže adekvatan odgovor na to što je djetetu potrebno, nego mu pruže odgovor na neku drugu potrebu koju djete nema u tom trenutku. U takvim situacijama oni proživljavaju određenu frustraciju i u tom smislu djeca često koriste masturbaciju kao jedan od ventila da se nose sa tim stanjem”, pojašnjava Zakaljuk.