Opsesivno-kompulsivni poremećaj: Kako izgleda i kako se liječi
Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP) spada u grupu anksioznih poremećaja, a karakteriše ga pojava opsesivnih misli i kompulsivnih radnji.
Osobe koje pate od ovog poremećaja svjesne su iracionalnosti svojih postupaka i doživljavaju ih kao neugodne, ali ih ne mogu spriječiti. Ovaj poremećaj može značajno uticati na sve aspekte života, uključujući posao, školu i međuljudske odnose, ograničavajući mnoge aktivnosti.
Opsesije i kompulsije
Opsesije su neželjene, nametljive misli, osjećaji ili ideje, dok su kompulsije ponavljajuće radnje koje osoba ne može kontrolisati (kao što su provjeravanje električnih instalacija (najčešće), pranje ruku, brojanje (vrlo je često brojanje bandera), strah da će skočiti sa mosta, itd.).
Osoba može patiti od samo opsesija, samo kompulsija ili oba simptoma istovremeno. Kompulsivne radnje često nastaju kao odgovor na opsesivne misli s ciljem smanjenja anksioznosti.
Na primjer, osoba koja razvije strah od zaraze može ponavljati pranje ruku kako bi smanjila napetost povezanu sa tim strahom. Iako su kompulsivne radnje pokušaj smanjenja anksioznosti, često imaju suprotan efekat i dodatno pojačavaju anksioznost, stvarajući začarani krug iz kojeg je teško izaći bez stručne pomoći.
Učestalost opsesivno-kompulsivnog poremećaja
Opsesivno-kompulsivni poremećaj je jedan od češćih psihijatrijskih poremećaja, sa učestalošću u populaciji od 2 do 3 posto. U odrasloj dobi muškarci i žene su podjednako pogođeni, dok se u adolescenciji češće javlja kod dječaka.
Obično se pojavljuje oko 20. godine, češće kod muškaraca nego kod žena, a rijetko se javlja u vrlo ranom životnom periodu ili poslije 35. godine života.
Pitanje pacijenta upućeno mr sci dr med Aleksandru Pejiću, specijalisti psihijatrije:
„Doktore, imam nametnute misli.
Moram stalno da čistim kuću, dvorište, kupatilo… Stalno se vraćam da provjerim da li sam isključila struju, zaključala kuću.
Takođe, imam potrebu da sve bude posloženo po određenom rasporedu – šoljice, stvari u kuhinji, da je sve posloženo u određenoj boji. To često zna biti opterećujuće i zamorno.
Možete li mi pomoći?“
Simptomi koje pacijent opisuje ukazuju na prisustvo opsesivno-kompulsivnog poremećaja (OKP).
Liječenje opsesivno-kompulsivnog poremećaja
Liječenje uključuje lijekove i psihoterapiju, a najbolji rezultati postižu se kombinacijom ova dva pristupa. Budući da se opsesivno-kompulsivni poremećaj često javlja zajedno s drugim psihičkim bolestima, način liječenja treba prilagoditi i tim dodatnim poremećajima i njihovim simptomima.
Osobama koje prepoznaju simptome opsesivno-kompulsivnog poremećaja savjetuje se konsultacija sa stručnjacima. Rješavanje problema na svoju ruku se ne preporučuje jer se situacija može dodatno pogoršati.
Iako opsesivno-kompulsivni poremećaj ima hronični tok i zahtijeva dugotrajno liječenje, adekvatnim terapijskim pristupom simptomi se mogu znatno umanjiti. Ukoliko vi ili neko iz vašeg bliskog okruženja ima iste ili slične simptome, savjetujemo da se obratite zdravstvenoj ustanovi i zakažete pregled specijaliste psihijatrije.
Srdačno,
mr sci dr med Aleksandar Pejić,
vaš psihijatar
Izvor: Srpskainfo
